Španjolska scena vrvi novim neafirmiranim bendovima. Kao i svagdje i kod njih je isplivalo nekoliko manje značajnih imena na pri samom dnu marketinške ljestvice bendova. Frozen Dawn su se našli u tom mulju, koprcajući se po suhom sve dok nisu pred nešto više od mjesec dana na sunce izbacili svoj drugi punokrvni album ''Those Of The Cursed Light'' koji je, ono što im je bilo započeto na prvom albumu, još više uoblikovao u simbiozu zvukova predvođenu melodičnim black metalom. Znači ovdje nam se nudi pravi klon uspješnih Švedskih bendova u stilu Dissectiona, Wataina, Naglafara ili pak Njemačkog Dark Fortressa. Najviše utjecaja dolazi upravo od prvo navedenih naročito po slaganju riffova, no o tome nešto kasnije.
Ono što me privuklo za recenziranje ovog albuma
je i to što on obiluje veoma solidnim stvarima koje iako zvuče kao
tribute band, imaju one ''catchy'' melodije na gitarama i jednostavno
zarazne pjesme koje se lako uvlače u uho naročito ako vam se sluša ne
nešto naročito zahtjevno, ali zato jako slušljivo. Iza ne tako
kreativnog imena Frozen Dawn nalaze se četiri člana klasične
metal postave sa dvije gitare, vokalom, basisticom i bubnjarom koji su
sasvim solidno pokazali svoju odanost prema švedskom melodičnom blacku.
Cijelim albumom vlada atmosfera kakva je već odavno viđena na prvim
albumima Dissectiona ili Naglfara, što im se ipak ne može uzeti za zlo
jer je oni uspješno kamufliraju u nekom svom sličnom điru koji se trudi
biti original, a zapravo ne zvuči previše originalno. Od ukupno devet
ponuđenih pjesama nema one koja se posebno ističe, već sve imaju
karakteristične gitarsrke riffove sa srednje brzim do brzim bubnjevima,
sve skupa zaokruženo sa prihvatljivim growl vokalom. Glazbeno gledano,
pjesme ne odišu nekim velikim glazbenim umijećem, a gitarski riffovi u
većini slučajeva recikliraju sami sebe sa sličnom varijacijom na
prijašnju varijaciju. Nimalo inovativno, no, kako sam i prije napisao,
kada se glazba sluša bez prevelikh očekivanja, sve skupa zvuči čak dosta
ok i slušljivo. Tomu idu u prilog i poneke gitarske melodije sa mnogo
razvlačenja melodija prilikom solo dionica ili uvodima na neke pjesme
kao npr. Those Of The Cursed Light, Circles Of Frostbitten Ice ili Kalte Seele.
Zadnja navedena sa svojim sporim i srednjim tempom prolazi kao
najreprezentativnija, iako vjerujem da bend na nju ne gleda kao na
svijetlu točku albuma.
Završeni dojam je varijabilan, onoliko koliko su Frozen Dawn neloši toliko su i neinovativni. Švedski melodični black metal je dobio novo/staro ruho, a mladi Španjolci iz Frozen Dawn-a
bez kompromisa odaju počast svojim idolima. Skladno navedenim, ako ste
se zaželili stare škole predvođene utjecajima kultnog Dissectiona ili
pak Naglfara, i to sa jako malo inovativnosti, onda ste došli na pravo
mjesto. Dovoljno je samo pogledati sliku sa naslovnice albuma i odmah
znate radi li se o kopiji ili ne.
Review by Darjan Koprivnikar.
